28. 06. 2008
Vlakić VRBANUS
Lovstvo, ta iskonska aktivnost čovjeka stara je koliko i čovječanstvo. Povijest lova seže od postanka čovjeka. Puno pisanih i crtanih tragova ima u povijesti Evrope, Grčke, Egipta, Indijanaca, koji govore da je lov bio vrlo važna aktivnost čovjeka. O toj iskonskoj aktivnosti ovisio je život čovjeka. Zato nije ni čudo da su imali bogove (božice) lova. U vrijeme kada se čovjek počeo baviti poljoprivredom, stočarstvom i drugim aktivnostima i kad više nije ovisio o lovu, lov mu je ostao i dalje vrlo važan čimbenik. Kako je lov oduvjek bio povezan sa prirodom, čovjek postaje neobjašnjiva spona sa prirodom i uvijek joj se vraća. U lovu, čovjek se nadmudruje sa divljači i izlazi kao pobjednik ili kao poražen, i rezultat nije ni bitan, doživljen je lov. Sigurno je jedno, lova će biti dok bude i čovječanstva. Bez čovjeka, bez njegova postojanja u prirodi, bio bi upitan opstanak pojedine vrste flore i faune. Razvitkom i izgradjom, čovjek je oduzimao od divljači prirodi prostor i smanjivao joj staništa, počeo je narušavati prirodni sklad. I sada čovjek, kao razumno ljudsko biće, mora biti prisutan u prirodi i pomagati divljači, ali na drugim osnovama lova. Danas je lovstvo zasnovano na zakonitostima ekonomije i turizma, kao privrednog resursa, na bazi većeg ulaganja, a manjeg iznošenja iz prirode. Stoga je lov danas jako skupi šport, i mnogi se pitaju zašto je netko lovac kad od toga nema koristi. Na to pitanje, odgovor znaju dati samo lovci. Samo oni znaju zašto u uvjetima po kiši, snijegu, dok su lovišta pod vodom, dok je u lovištu požar, spašavaju i zbrinjavaju divljač.
Lovci Kutinskog kraja gospodare lovištima s južne strane Moslavačke gore u površini od oko 25 000 ha, te su oko 40% šumovita uglavnom bjelogoricom, gdje prevladava hrast lužnjak, a ima nešto i crnogorice. U tim lovištima pretežno obitava: divlja svinja, srna obična i jelen od visoke divljači te fazan, prepelica i zec od sitne divljači. Ostala divljač također je zastupljena, ali ne u takovom obimu pa se ne lovi. Osim zaštite, uzgoja, prihrane i prehrane te lova, lovci dosta rade i na očuvanju prirode i ekologije. Nastojimo da zaštitimo prirodna bogatstva i da ona ostanu netaknuta.
Lovačke udruge Kutinskog kraja su: Jelen Kutina, Vepar Kutina, Fazan Kutina, Lipovljani Lipovljani i Srndač Banova Jaruga. Ove udruge žele Vam na Petrovo slavlje Kutinsko, dočarati dio lovačkog doživljaja kroz dobar lovački gulaš i druženje sa istinskim ljubiteljima prirode.
Hvala božici Diani na lovačkim užicima!
Lovci Kutinskog kraja gospodare lovištima s južne strane Moslavačke gore u površini od oko 25 000 ha, te su oko 40% šumovita uglavnom bjelogoricom, gdje prevladava hrast lužnjak, a ima nešto i crnogorice. U tim lovištima pretežno obitava: divlja svinja, srna obična i jelen od visoke divljači te fazan, prepelica i zec od sitne divljači. Ostala divljač također je zastupljena, ali ne u takovom obimu pa se ne lovi. Osim zaštite, uzgoja, prihrane i prehrane te lova, lovci dosta rade i na očuvanju prirode i ekologije. Nastojimo da zaštitimo prirodna bogatstva i da ona ostanu netaknuta.
Lovačke udruge Kutinskog kraja su: Jelen Kutina, Vepar Kutina, Fazan Kutina, Lipovljani Lipovljani i Srndač Banova Jaruga. Ove udruge žele Vam na Petrovo slavlje Kutinsko, dočarati dio lovačkog doživljaja kroz dobar lovački gulaš i druženje sa istinskim ljubiteljima prirode.
Hvala božici Diani na lovačkim užicima!
Lovci Kutinskog kraja!
 |
 |
 |
 |